Imunološki sustav je sustav organa koji štiti organizam od napada stranih mikroorganizama (virusa, bakterija, gljivica i parazita), njihovih kemijskih supstanci (toksina), kao i vlastitih izmjenjenih (npr. tumorske) i istrošenih stanica.
Imunološki sustav se sastoji od organa razmještenih po čitavom tijelu i stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama, koje mogu migrirati po čitavom tijelu. Organi imunološkog sustava su koštana srž, timus i limfni čvorovi.
Imunološki sustav se sastoji od organa razmještenih po čitavom tijelu i stanica koje sudjeluju u imunološkim reakcijama, koje mogu migrirati po čitavom tijelu. Organi imunološkog sustava su koštana srž, timus i limfni čvorovi.
Razlikujemo dvije vrste imunosti:
-nespecifična, prirođena imunost
-specifična, stečena imunost, koja može biti stečena aktivno ili pasivno, te stečena umjetnim ili prirodnim putem:
Prirodno stečena:
pasivno - npr. antitijela majke koje novorođenče dobije majčinim mlijekom
aktivno - npr. antitijela koja imunološki sustav proizvede i koja ostaju u tijelu nakon infekcije
Umjetno stečena:
pasivno - npr. unos gotovih proizvedenih antitijela, kako bi se spriječila infekcija ili trovanje (profilaksa - zmijski ujed, tetanus, bjesnoća)
aktivno - npr. imunizacija (cijepljenje).
Prirođena imunost čini prvu liniju obrane organizma, postoji prije kontakta sa uzročnicima bolesti i reagira na isti način prema svakom štetnom agensu.
Stečena imunost se razvija u kontaktu sa uzročnicima bolesti, ne postoji prije prvog kontakta i potrebni su dani, tjedni ili mjeseci da bi se razvila.
Ove dvije vrste imunosti ne djeluju odvojeno jedna od druge, već se međusobno nadopunjavaju.
Nespecifična imunost određuje vrstu specifičnog imunološkog odgovora, dok specifična imunost dalje usmjerava i pojačava nespecifičnu. Zahvaljujući ovom uzajamnom djelovanju imunološki sustav posjeduje sposobnosti:
-razlikovanja vlastitog od tuđeg - imunološka tolerancija
-imunološka memorija (specifična imunost)
-samoograničenja
-specifičnosti (specifična imunost)
-raznovrsnosti (specifična imunost)
-nespecifična, prirođena imunost
-specifična, stečena imunost, koja može biti stečena aktivno ili pasivno, te stečena umjetnim ili prirodnim putem:
Prirodno stečena:
pasivno - npr. antitijela majke koje novorođenče dobije majčinim mlijekom
aktivno - npr. antitijela koja imunološki sustav proizvede i koja ostaju u tijelu nakon infekcije
Umjetno stečena:
pasivno - npr. unos gotovih proizvedenih antitijela, kako bi se spriječila infekcija ili trovanje (profilaksa - zmijski ujed, tetanus, bjesnoća)
aktivno - npr. imunizacija (cijepljenje).
Prirođena imunost čini prvu liniju obrane organizma, postoji prije kontakta sa uzročnicima bolesti i reagira na isti način prema svakom štetnom agensu.
Stečena imunost se razvija u kontaktu sa uzročnicima bolesti, ne postoji prije prvog kontakta i potrebni su dani, tjedni ili mjeseci da bi se razvila.
Ove dvije vrste imunosti ne djeluju odvojeno jedna od druge, već se međusobno nadopunjavaju.
Nespecifična imunost određuje vrstu specifičnog imunološkog odgovora, dok specifična imunost dalje usmjerava i pojačava nespecifičnu. Zahvaljujući ovom uzajamnom djelovanju imunološki sustav posjeduje sposobnosti:
-razlikovanja vlastitog od tuđeg - imunološka tolerancija
-imunološka memorija (specifična imunost)
-samoograničenja
-specifičnosti (specifična imunost)
-raznovrsnosti (specifična imunost)